Blog
Praktični savjeti o digitalizaciji poslovanja.
Svako skladište ima tog čovjeka. Voditelj skladišta koji je tu godinama, koji zna gdje je svaka paleta, koji zna specifičnosti svakog kupca, koji zna što se radi kad kamion zakasni a narudžbe čekaju. Čovjek zbog kojeg direktor može otići na sastanak i biti miran.
A onda jednog dana taj čovjek kaže da odlazi. Bolja ponuda, obiteljski razlozi, zdravlje, svejedno. Dva tjedna otkaznog roka. I sve što je godinama funkcioniralo glatko odjednom počinje škripati.
To nije teorijski scenarij. Dogodi se u svakoj tvrtki, prije ili kasnije. I koliko taj odlazak košta ovisi isključivo o jednoj stvari: je li znanje koje je taj čovjek imao ostalo u tvrtki ili je otišlo s njim.
Dobar dio direktora distribucijskih tvrtki nikad nije čula ove tri kratice. A opet, odluka o tome koji princip se primjenjuje u njihovom skladištu donosi se svaki dan, nekoliko puta na sat, svaki put kad skladištar posegne po robu.
Problem je što ta odluka najčešće nije svjesna. Radnik uzima ono što mu je pri ruci, ono što mu je dostupno, ono što mu vizualno izgleda ispravno. I u tome leži rizik. Jer ovisno o tome što distribuirate, pogrešan princip uzimanja robe može završiti reklamacijom, izgubljenim kupcem ili robom kojoj je istekao rok a nitko to nije primijetio na vrijeme.
Objasnimo što svaka od ovih kratica znači, gdje ima smisla i gdje ne, i zašto je za distribuciju prehrambenih proizvoda samo jedna od njih prava.
Četiri dana. Toliko traje inventura u velikom broju distribucijskih tvrtki. Četiri dana zatvorenog skladišta, četiri dana bez isporuka, četiri dana u kojima novac ne kaplje ali troškovi idu dalje. I kad je sve gotovo, kad su radnici prebrojali svaku paletu i svaki karton, rezultat gotovo nikad nije točan.
Postoji razlika. Uvijek postoji razlika. Ponekad manja, ponekad veća, ali uvijek dovoljno neugodna da direktor ne zna treba li joj vjerovati ili ne. I na kraju se napravi korekcija u sustavu, zatvori se knjiga i čeka se sljedeća inventura. Koja će pokazati novu razliku.
Uzmimo konkretan primjer. Tvrtka s godišnjim prometom od 10 milijuna eura radi dnevno u prosjeku oko 38.500 eura. Četiri dana zatvorenog skladišta znači oko 154.000 eura prometa koji u tom tjednu jednostavno ne postoji. Uz to, fiksni troškovi, plaće, najam, režije, ne staju samo zato što skladište ne radi. To je dodatnih nekoliko tisuća eura koji odlaze bez da išta uđe.
Ukupno, jedna inventura može koštati 160.000 eura i više izgubljenog prometa i troškova koji teku dalje. I to svake godine, bez iznimke, kao da je normalno.
Ako ovo zvuči poznato, problem nije u tome kako provodite inventuru. Problem je u tome što se razlika između sustava i stvarnosti nakuplja svaki dan, tiho i nevidljivo, i inventura je samo trenutak kad ta razlika izađe na površinu.
S Krešimirom je suradnja bila baš ugodna i efikasna. Surađivali smo zajedno na razvoju rješenja za skladišno poslovanje i on je uvijek bio spreman doraditi stvari do kraja i pomoći kad god je trebalo. Komunikacija s njim je lagana i iskrena, i stvarno se osjeti da mu je stalo da sve funkcionira. Osim što zna svoj posao, Krešimir ima onu rijetku sposobnost da tehnička suradnja bude opuštena i ljudska, stvarno je bilo ugodno raditi s njim. 
